Intervju s Petrom Brajdić-Mitidieri, Ph.D.

Katarina Luketina

1. Koje su najčešće ozljede koljena s kojima si kao yoga terapeut imala uspjeha u olakšavanju simptoma/ozdravljenju?

Budući da je koljeno valjkasti zglob (može se samo “otvarati i zatvarati” kao vrata), ako ga rotiramo možemo ozlijediti ligamente. Jednom kada su ligamenti preizduženi, više se ne mogu vratiti u prvobitno stanje. Stoga moramo ojačati potpornu strukturu koljena, odnosno mišiće koji vode do koljena i od kuka i od gležnjeva.
U svojem terapijskom radu imala sam dosta uspjeha kako u poboljšanju pokretljivosti (opseg pokreta) tako i u stabilnosti zgloba koljena. To nije uspjeh preko noći, već rezultat sustavnog i dosljednog rada.

2. Što možemo napraviti već sad (u svakodnevnom životu ili na yoga prostirci) kao preventivu ozljede koljena?

Mnogo je stvari koje mogu pomoći zdravlju koljena. Nutritivno je najbolje jesti juhu od kostiju. (Znam za mnoge vegetarijance/vegane koji to rade u čisto medicinske svrhe održavanja zdravih zglobova). Praktičari yoge NIKADA ne smiju forsirati pozicije koje zahtijevaju intenzivne rotacije kuka (padmasana, Marichyasana B&D, itd.).
Položaji u kojima se balansira na jednoj nozi poboljšavaju propriocepciju i čine da se noga manje oslanja na stabilnost koljena, a više na stabilnost mišića.

3. Kako to da si se odlučila ne otići na operaciju koljena nakon što su ti u prometnoj nesreći pokidani svi ligamenti koljena? Kako je tekao i koliko je trajao potpuni oporavak?

U prosincu 2012. g. doživjela sam nesreću na motociklu i potrgala sam MCL, LCL i ACL ligamente lijevog koljena. Najgore je to što su u Službi prve pomoći napravili samo rendgenski snimak koljena, a kako nijedna kost nije slomljena, rekli su da s koljenom sve u redu i da ga samo nastavim kretati.
Ja sam, kao vrlo dobra učenica, 3 dana pomicala svoje jadno koljeno i samo je postajalo sve gore. Onda sam otišla kod kirurga za koljena i on je procijenio štetu.
MCL i LCL (medijalni i lateralni kolateralni ligamenti) bili su ‘laki’ za zacjeljivanje – 6 tjedana u čvrstoj longeti, 24 sata dnevno, a onda je postojala dilema da li popravljati ACL ili ne.
Kako nisam nogometašica niti tenisačica, kirurg je rekao da ću morati skijati (što obožavam!) uz pomoć udlage od titana (što radim zadnjih 9 godina).
Također, rekao je da bi koljeno bilo puno manje stabilno i da bi moglo ‘popustiti’ te je zato preporučena operacija popravka ligamenta.
Bila sam skeptična u vezi s operacijom jer bi ona uključivala rezanje tetive stražnje lože i izradu ‘novog’ ligamenta od toga.
Očito, jako volim svoje stražnje lože, budući da sam praktičarka i učiteljica yoge. Stoga smo odlučili odgoditi operaciju i vidjeti kako će se koljeno ponašati.
Prošlo je skoro 10 godina, i da, to nije isto koljeno kao prije nesreće. Vrlo sam pažljiva u svojoj praksi i po savjetu svog fizioterapeuta nastojim ne pretjerivati u bilo kakvim položajima koji uključuju jake fleksije (jer bi to moglo iritirati meniskus).

Jako sam zahvalna što se koljeno još uvijek ‘drži’ i nadam se da će tako i dalje biti bez potrebe za kirurškim zahvatom.

Petra Brajdic-Mitidieri, Ph.D.